U ekskluzivne prostore sve se više ugrađuju materijali koji su se donedavno koristili samo u svemirskim letjelicama, Formulama i jahtama.

Epoksidna smola počela se koristiti i u stambenim prostorima, i to najčešće za podove ili kuhinjske radne plohe, dakle, izbacuje keramičke plohe. U prednosti je, zato što pruža ekskluzivitet te dugoročnu kvalitetu, a uz to mogu se birati sve boje. Popularni su i tzv. sustavi s chipsom - omogućuju miješanje smole s listićima raznih boja.

Tako primjerice u dnevnom boravku možete imati proziran pod koji izgleda kao led, a u dječjoj sobi pod veselih uzoraka - uvećana slika po želji ili crtež raznobojnim smolama, prema vlastitim željama i ukusu.
U industriji se odabirom različitih boja postiže pak obilježavanje površina u zavisnosti od namjene, obilježavanje puteva kretanja i sl.
EP i PUR podovi se najčešće rade na betonskoj podlozi.

Podjela:

1. Epoksidni podovi
Epoksidna smola (EP) je polimerni materijal, a spada u skupinu duromera. Radi se o organskom materijalu (dvokomponentan), a sastoji se od smole i utvrđivača koji daje krutost materijalu.
Postoji više načina postavljanja epoksidne smole, od tankoslojnih filmova do čvrstih podloga, a ovisno o situaciji, miješa se desetak tipova smole i desetak utvrđivača koji se razlikuju u kemijskoj otpornosti.
Epoksidne podove karakterizira velika otpornost na trošenje i čvrstoća na tlak. Izdržavaju temperaturne razlike od -40°C do +80°C.

2. Poliuretanski podovi
Poliuretanski podovi su manje čvrsti, a više elastični i fleksibilni. Imaju kraće vrijeme ugradnje, UV su otporni i znatno su otporniji na temperaturne šokove (od -40°C do +120°C). Također su otporniji na kiseline i lužine.
Ako uslijed eksploatacije ili nepravilnog održavanja dođe do površinskog oštećivanja i degradacije površine, poliuretanski pod se može brzo, lako i jeftino, nanošenjem novog završnog sloja, vratiti u stanje kao i prije oštećenja.

UGRADNJA

Priprema podloge
Dobra podloga je, kod uporabe svih EP i PUR materijala, od suštinskog značaja za konačnu kakvoću poda. Podloga mora biti čista, bez površina koje slabo prianjaju ili su kontaminirane pa je stoga prije nanosa smole većinom potrebno neprašno pjeskarenje, brušenje ili rezanje površine.
Pri tome se može preporučiti da se na podlozi prije nanosa sloja provjere:

relativna vlažnost zraka 74 - 85 %,
višak vlažnosti najviše 4 % kod kvalitete betona,
vlačna čvrstoća prijanjanja (1,5 N/mm2),
raspukline,
raslojavanje u podlozi,
dilatiranje.
Prilikom nanošenja treba strogo paziti na vanjsku temperaturu (od 10°C do 25°C), kao i temperaturu podloge (iznad 8°C).

Ugrađivanje

Samorazlivni podovi nanose se većinom u dva ili tri sloja. Prvi sloj osigurava dobro prianjanje na podlogu, zatvara i smanjuje postojeće razlike u kakvoći podloge. Drugi sloj je samorazlivni i nanosi se u debljinama od 2 do 3 milimetara. Hoće li nakon drugog sloja biti potreban još i nanos trećeg ovisit će o željenoj konačnoj strukturi poda. Želimo li postići manju klizavost površine, kao završni sloj se izvodi premaz sa posipom. Zrnatost posipa i njegova količina su standardizirani i ovise o namjeni prostora. Za smanjivanje klizavosti mogu se koristiti i takozvani strukturni premazi ili posipi sa listićima (chips), koji se zapravo više nanose radi estetskog izgleda površine.

PREDNOSTI

• moguća prometna i mehanička opterećenja
• kemijska otpornost
• izdržljivost u jako visokim i niskim temperaturama
• protukliznost
• higijena – lako održavanje, nema fuga (naročito potrebni higijenski uvjeti u farmaceutskim, kozmetičkim i prehrambenim industrijama)
• otpornost na udarce
• vodonepropusnost
• velik izbor boja
• UV stabilni
• brza izrada – radi se kontinuirano bez prekida
• veoma atraktivno za poslovne i stambene prostore
• zadovoljavanje svih kriterija za zaštitu okoliša

IZVOR: www.markovic-epoksidnipodovi.hr