Skoro kubni metar betona po glavi stanovnika planete proizvede se godišnje, čineći ga najrasprotranjenijim materijalom koji je stvoren ljudskom rukom.

U sferi podova kao materijal odličnih karakteristika i pristupačne cijene specijalna vrsta betona naišla je na široku primjenu: ferobeton je izuzetno pogodan za industrijske podove, ali sve više prisutan i u komercijalnim objektima.

Ferobeton je materijal relativno velike snage i otpornosti. Širom svijeta, naročito u zemljama u razvoju, ovaj materijal koristi se u izgradnji objekata jer je otporniji na vatru, zemljotres, nepogode i odoljeva zubu vremena bolje od lokalnih materijala kao što su drvo, kamen i sl.

Svoju popularnost stekao je i u nautičkoj gradnji. Do pojave suvremenih materijala specijalnih karakteristika bio je među zahvalnijim materijalima za izgradnju brodova, da bi se zatim istaknuo i na polju skulpturalne arhitekture.

Ferobeton je specijalna vrsta betona nastala u hladnim krajevima. Vezivanje betona je egzotermna kemijska reakcija, što znači da dolazi do oslobađanja temperature. I pored toga, usljed niskih spoljnih temperatura javio se problem ugradnje betona.

Dolazilo je do srmzavanja, odnosno mržnjenje habajućeg sloja i raspadanja površinskog sloja betona. Kao rješenje nametnula se ugradnja grijača što je obezbijedilo samoočuvanje donjeg sloja betona ali i ubrzalo vrijeme isušivanja.

Daljni pokušaji očuvanja gornjeg sloja betona odnosili su se na bacanje čeličnih opiljaka preko svježe ugrađenog betona i priključivanje niske naposke struje direktno u beton.

Čelični opiljci, odnosno ferum, dobili su ulogu provodnika i grijali, a time i održavali temperaturu površinskog sloja u plusu. Stvoren je beton koji i pri niskim temperaturama može da postigne potrebnu čvrstoću a kome ni kasnije niske temperature ne smetaju. Zbog dodatog feruma nazvan je ferobeton.

Ferum je sklon oksidaciji i zbog toga je habajući sloj ferobetona imao slabu točku pri kontaktu sa vodom i zrakom. Radi izbjegavanja oštećenja, dodavani su čvrsti agregati koji nisu skloni oksidaciji, kao što su čelični opiljci od nerđajućeg čelika, korund – kamen koji je po tvrdoći odmah iza dijamanta, i kvarc, tek nešto slabiji od korunda.

Većina industrijskih podova, čak 60%, urađena je u ovom materijalu. Razlog tome su odlične karakteristike ali i niska cijena. Ferobeton važi za najjeftiniji industrijski pod. Iako pretežno primjenjivan kao završni sloj industrijskih podova, sve češće se ovaj materijal sreće i u mnogim poslovnim i komercijalnim objektima.

Najčešće je zastupljen u industrijskim halama, pri magacinskim podovima, distributivnim centrima, garažama, megamarketima i salonima, kao i na mnogim benzinskim pumpama i servisima.

Prednost ovog materijala je velika otpornost na habanje, velika pritisna čvrstoća, trpi fizička i mehanička opterećenja, otporan je na udarce, ne spada u klizave podove i sprječava prašenje betona koje primjenom impregnacionih premaza potpuno i eliminiše.

Također, povećava otpornost betona na ulja, mraz i soli. U istom zahvatu kada se vrši betonaža ugrađuje se i fero posip tako da nema naknadnih radova na podu. Usljed ovih karakteristika važi za dugotrajan, izdržljiv i ekonomičan materijal što je uzrokovalo njegovu široku primjenu.

Ima odlične mehaničke performanse, lak je za održavanje i može da se izvede u prirodnoj boji betona - sivoj, ali i u raznim drugim bojama što ga čini naročito pogodnim za primjenu u različitim tipovima objekata. Zahvalan je za primjenu u svim objektima gde se zahtjeva otpornost na teža opterećenja i glatka površina poda.

Jedna od karakteristika ferobetona na koju treba obratiti pažnju je ograničeno vrijeme vezivanja. Stoga je veoma važno pravilno rukovati sa ovim materijalom, kao i obraditi ga do glatke površine takozvanog crnog sjaja radi osiguravanja jednostavnih budućih sanacija i popravki.

Ukoliko to nije slučaj i ne rukuje se adekvatno pri obradi ovog materijala, dolazi do nepotrebnih dodatnih troškova. Sanacije u tom slučaju se mogu vršiti jedino nanošenjem novog sloja industrijskog poda što je daleko skuplje i neisplativije.

IZVOR: www.podovi.org